Gdje je nestalo blago Adila Zulfikarpašica?!

...odnosno "primanje dara i drugih oblika koristi", mogla bi prerasti u jednu od najvecih financijsko-kriminalnih afera koja prelazi bosanskohercegovacke granice, pa cak i granice "zapadnog Balkana", piše u najnovijem broju sarajevski tjednik "Slobodna Bosna". Prenosimo tekst iz ovog lista...

PREVISOKA CIJENA "LEGALIZACIJE"

Kratko kronološko podsjecanje na ovaj "slucaj", koji, po svemu sudeci, nece uskoro imati svoj sudski epilog. Prije nepuna tri mjeseca Uprava policije Federalnog MUP-a uputila je državnom tužiteljstvu informaciju u kojoj tereti nacelnika Hadžica i poduzetnika Hasibovica da su od Nihada Imamovica, direktora Asa Prevent grupe, tražili 2,2 milijuna maraka da bi mu pribavili neophodnu dokumentaciju za izgradnju poslovnog centra u sarajevskom naselju Otoka.
Ovakvu ucjenu Imamovic je u proljece prošle godine prijavio federalnoj policiji, nakon cega je pocela tajna operacija pracenja i prisluškivanja aktera ove korupcijske operacije. Iz dokumentacije koju je Uprava policije FMUP-a proslijedila Tužiteljstvu BiH (rijec je o nekoliko tisuca stranica snimljenih na sastancima i presretnutim razgovorima izmedu centralnih licnosti) mogu se skicirati osnovne koordinate i personalne poluge ove afere. Dakle, Hasibovic prvo nudi Imamovicu i još nekolicini investitora da im može pomoci u legalizaciji izgradnje vec zapocetog poslovnog centra. Direktor "Asa Preventa" to nacelno prihvata.
Inace sve svoje poslovne objekte (iskljucivo koncentrirane na teritoriju Opcine Novi Grad; a takvih je 6-7) Imamovic je gradio na isti nacin i istom oprobanom tehnikom: otpocne radove bez i jednog jedinog dokumenta, cime opcinske vlasti dovede pred svršen cin, a nakon toga uz malo "sitnih oblika pažnje" (nikad više od 10-20 hiljada maraka, "na kahvu") prisili opcinsku vlast da mu osiguraju neophodnu papirologiju.
Ovog puta je od višestrukog povratnika u funkciji "biznismen godine" Nihada Imamovica traženo mnogo, mnogo, više, previše novca - u pocetku prvo 3, a na kraju ("ako je za tebe, onda može") svega 2,2 milijuna KM, za uslugu da Hadžic uvjeri stranackog kolegu Marina Ivaniševica, tada predsjedatelja Gradskog Vijeca Sarajeva, da na dnevni red gradske zakonodavne vlasti uvrsti usvajanje urbanistickog plana prema kojem se legalizira vec poodmakla gradnja Imamovicoveg džinovskog poslovnog centra na Otoci.
U jednom od transkripata koji vjerno "pokriva" posljednji dogovor na kojemu je utanacena tehnika primopredaje novca, jedan od sudionika razgovora (Hasibovic, ili Hadžic, nejasno je) navodi i usmjerava Imamovica (opce mjesto preuzeto iz filmova s mafijaškom tematikom) kako izvršiti primopredaju novca: "Staviš u torbu 2,2 milijuna maraka i dodeš u Bošnjacki institut; tamo te ceka ista takva torba, samo prazna, uzmeš je i vratiš se miran."

PARALELNA ISTRAGA

I tu pocinje drugi, mnogo ambiciozniji i neusporedivo spektakularniji, krak, bolje receno viši nivo ovog nevjerojatnog kriminalno-pravosudnog "krimica".
Odmah nakon što je Tužiteljstvo BiH "zaprimilo" Informaciju Uprave policije Federalnog MUP-a, pocelo je i paralelna istraga u Bošnjackom institutu, zadužbini Adil-bega Zulfikarpašica, u kojoj su, pored ostalih, kljucni akteri Zlatko Lagumdžija i Husein Sejo Hasibovic, prvi kao predsjednik a drugi kao clan Nadzornog odbora Bošnjackog instituta.
Naime, desetak najbližih srodnika Adil-bega Zulfikarpašica pokrenulo je parnicni postupak protiv rukovodstva Bošnjackog instituta zbog sumnje da je grubo prekršen Zakon o nasljedivanju. Srodnici Adil-bega Zulfikarpašica tvrde daje pokraden i raznesen golemi dio naslijedene imovine koju je Adil-beg testamentom ostavio Bošnjackom institutu. Takoder tvrde da dio naslijedene privatne imovine mora pripasti najbližim srodnicima.
Suština prigovora nezadovoljnih i razocaranih srodnika Adil-bega Zulfikarpašica odnosi se na neprecizno definiranu "ostavinsku masu". Srodnici naime tvrde da je ostao nedefiniran status privatne imovine Adil-bega Zulfikarpašica koju je on nastavio koristiti nakon što je sklopio testament.
A rijec je o neprocjenjivoj imovini koja se sastoji od nekoliko stanova (u Sarajevu i Zurichu), velikog broja umjetnickih slika, skupocjenog namještaja i pokucstva te nakita i novca. Na primjer, stan u Sarajevu, u novoizgradenoj zgradi u Jadranskoj ulici, u kojem je Adil-beg preminuo 21. srpnja 2008. godine, procjenjuje se na oko 1,5 milijuna KM. Stan se prostire na oko 400 cetvornih metara, opremljen je skupocjenim unikatnim namještajem i ukrašen slikama nekih od najpoznatijih likovnih umjetnika svijeta.
U njemu je Adil-beg boravio nekoliko posljednjih godina života a upuceni tvrde da se u ovom stanu nalazila i metalna blindirana kasa s šifriranom bravom u kojoj je pokojnik držao novac, zlato i najvredniji nakit. U trenutku smrti, u noci 21. srpnja, s Adil-begom Zulfikarpašicem bila je samo jedna osoba - Jasna Bešlagic, njegova vrlo bliska rodakinja (unuka polusestre) u koju je Adil-beg imao neograniceno povjerenje.
Prema nekim pretpostavkama, u trenutku smrti u blindiranoj kasi nalazilo se oko 5 milijuna KM - to je naime bio "prosjecan" iznos keša s kojim je, tvrde upuceni, Zulfikarpašic raspolagao u svakom trenutku. Ništa od ove imovine nije uvršteno u testament.
Neusporedivo vredniju imovinu Adil-beg je imao u Zurichu, svom prijeratnom prebivalištu. U najelitnijem dijelu Zuricha imao je luksuznu vilu od preko 1.000 cetvornih metara s unutarnjim bazenom, prostranim dvorištem i garažom u kojoj je bilo nekoliko vrlo skupih automobila. Medu ostalim i Rolls-Royce vrijedan preko 2 milijuna eura.
Ništa ni od ove imovine nije ušlo u "ostavinsku masu". Srodnici Adil-bega Zulfikarpašica, koji se smatraju zakonskim nasljednicima, tvrde da je golemi dio privatne imovine preko noci razgrabljen i raznesen i da je na taj nacin prekršen glavni postulat Zakona o nasljedivanju kojim je preciziran postupak utvrdivanja i raspolaganja naslijedenom imovinom.

PONIŠTENA VOLJA TESTATORA

U ovom Zakonu izricito se navodi da je samo sud nadležan za utvrdivanje i raspodjelu naslijedene imovine, bilo da je rijec o testamentarnim ili pak zakonskim nasljednicima. No, u slucaju privatne imovine Adil-bega Zulfikarpašica, testamentarni nasljednici nisu cekali odluku suda nego su imovinom poceli raspolagati prije provedenog zakonskog postupka. Odvjetnici srodnika Adil-bega Zulfikarpašica, Muhamed Spaho i Mirhad Ðurdevic, odlucno negiraju prigovor kako srodnici namjeravaju oboriti testament i "poništiti" volju testatora.
"Bošnjacki institut je životno djelo Adil-bega Zulfikarpašica. To je zadužbina dana BiH i Sarajevu. Naši klijenti, zakonski nasljednici, žele da u cijelosti bude ispoštovana volja Adil-bega Zulfikarpašica, kako u pogledu obitelji, tako i prema Bošnjackom institutu. Obitelj ima i dužnost voditi racuna da ta volja bude provedena na transparentan nacin i da se dio imovine koju je Adil-beg naumio ostaviti Bošnjackom institutu zaista i preda tom institutu na upravljanje", stoji u saopcenju odvjetnika koji su reagirali na razlicite, cesto vrlo zlonamjerne medijske špekulacije.
Nasuprot ovim tvrdnjama, odvjetnik Bakir Pašic, koji je u testamentu imenovan za pravnog zastupnika Bošnjackog instituta, tvrdi da rodbina "nema nikakvog razloga da se brine o sudbini Bošnjackog instituta".
"Adil-beg je svojom posljednjom željom, odnosno testamentom rekao da sva njegova pokretna i nepokretna imovina ostaje Bošnjackom institutu. Adil-beg je znao da ce nakon njegove smrti biti mnogo ociju uprtih u njegovo bogatstvo i zato je ostavio testament. Što ce biti s novcem, slikama, zlatom, kucama, stanovima, raznim umjetninama i vrijednostima, odlucit ce nadležni sud", kaže Pašic.
Upravo u tome i jeste bit spora: naslijedenu imovinu testamentarni nasljednici poceli su koristiti znatno prije odluke suda, zbog cega su zakonski nasljednici (desetak najužih srodnika Adil-bega Zulfikarpašica) odlucili pokrenuti parnicni postupak.
Ocito, spor oko vrijedne imovine Adil-bega Zulfikarpašica vjerojatno ce se raspetljati u paketu s istragom koja se vodi u slucaju "Reket" s pocetka teksta.

IMOVINA VRIJEDNA 300 MILIJUNA EURA

Mada je od službenog otvaranja testamenta Adil-bega Zulfikarpašica proteklo više od godinu dana, još je uvijek nepoznata ukupna vrijednost naslijedene imovine. Prema najgrubljim procjenama, radi se o imovini vrijednoj preko 300 milijuna eura, koja se manjim dijelom sastoji od nekretnina, a znatno vecim dijelom od akcija i korporativnih dionica.
Nakon preseljenja u BiH, Zulfikarpašic je u Sarajevu kupio i izgradio veliki broj zgrada, stanova, kuca i poslovnih prostora u najelitnijim dijelovima grada. Rijec je o impresivnom stambeno-poslovnom kompleksu od preko 50.000 cetvornih metara koji Bošnjacki institut daje pod najam i osigurava novac za financiranje vlastitih programskih aktivnosti.
U Zurichu, gdje je živio do pred rat i gdje je osnovao Bošnjacki institut, Adil-beg Zulfikarpašic takoder ima vrijednu imovinu: privatnu rezidenciju procijenjenu na 10-ak milijuna eura i poslovnu šestokatnu zgradu vrijednu preko 50 milijuna eura. Sve burzanske operacije Zulfikarpašic je vodio iz Zuricha i New Yorka, gdje je takoder imao stan. U njegove vrednije nekretnine ubraja se i raskošna vila na Ažurnoj obali vrijedna preko 30 milijuna eura.

DESET CUVARA

Adil-beg Zulfikarpašic i njegova supruga Tatjana (rodena Nikšic) nisu imali djece i svi zakonski nasljednici su zapravo potomci Adilovih mnogobrojnih sestara i brace. Adilov otac Husein-beg Zulfikarpašic, ugledni veleposjednik i dugogodišnji gradonacelnik Foce, ženio se cetiri puta i u svakom braku imao je djecu. U posljednjem braku, sa suprugom Zahidom (rodenom Cengic) imao je sina Adila i kcer Aišu udatu Hasibovic, ciji je sin Husein Sejo Hasibovic, vlasnik gradevinskog
poduzeca Butmir. Od petnaestak najbližih srodnika (sestrica i bratica), u najužu upravu Bošnjackog instituta ušla su samo tri: Husein Hasibovic, Muhamed Hadžiomerovic i Jasna Bešlagic. Pored tri najbliža srodnika, u Upravni odbor Bošnjackog instituta ušli su još i Zlatko Lagumdžija, predsjednik, Faris Gavrankapetanovic, dopredsjednik, te clanovi Mirsad Kurtovic, Bakir Pašic, Fehim Škaljic, Enes Karic i Fahrudin Rizvanbegovic.