Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i njen najveci urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine i sjediste Sarajevskog kantona, koje prema procjenama ima 429,672 stanovnika. Kroz grad protice rijeka Miljacka, a u neposrednoj blizini grada je i izvoriste rijeke Bosne, sa popularnim izletistem Sarajlija, Vrelom Bosne. Oko grada su olimpijske planine: Jahorina, Bjelasnica, Igman, Treskavica i Trebevic, koji su posebno tokom zimskih mjeseci omiljena izletista Sarajlija i turista iz cijeloga svijeta.
Grad Sarajevo sjediste je najvece visokoskolske ustanove u zemlji, Univerziteta Sarajevo, te niza drugih visokoskolskih ustanova, cime se svrstava u red najvecih univerzitetskih centara u cijeloj regiji jugoistocne Evrope. Uz nekoliko nacionalnih i gradskih pozorisnih kuca, muzeja i kulturnih institucija, Sarajevo je i vazno mjesto na kulturnoj mapi ovog dijela evropskog kontinenta. Svake je godine grad na rijeci Miljacki domacin niza kulturnih festivala medunarodnog karaktera, medu kojima su najznacajniji: Sarajevski filmski festival (SFF), Sarajevski jazz festival, ljetni kulturni festival "Bascarsijske noci", teatarski festival novih produkcija "MESS", "Sarajevska zima" i Svjetski televizijski festival orijentalne muzike. Urbanu sliku grada karakteriziraju brojni sakralni objekti, dzamije iz osmanskog perioda, pravoslavne, katolicke i evangelisticke crkve, sinagoga i drugi kulturno-historijski spomenici. Sarajevo je relativno mali grad u usporedbi s velikim, svjetskim metropolama, ali je njegovo ime kroz bogat duhovni, historijski i prirodni izgled, poznatije od nekih vecih svjetskih gradova. 1914. godine u Sarajevu su ubijeni austrougarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova supruga Sophie, cime je otpoceo Prvi svjetski rat. Sedamdeset godina kasnije, 1984. godine u gradu se odrzavaju 14. Zimske olimpijske igre. Tokom ranih 1990-ih godina ime grada je cesto bilo na naslovnicama dnevnih novina u cijelome svijetu, jer se tu vodio jedan od najkrvavijih ratova u novijoj evropskoj historiji. Grad je 1.425 dana bio pod stalnom opsadom srpskih snaga. U napadima je 10.615 ljudi svih nacionalnosti izgubilo zivot, od toga 1.601 dijete, a skoro 50.000 ih je bilo povrijedeno.
Geografija

Pogled na Sarajevo sa
HridaSarajevo se nalazi gotovo u samom geografskom sredistu Bosne i Hercegovine i zaprema povrsinu od 142 km². Centralni dijelovi grada smjesteni su u kompozitnoj Sarajevskoj kotlini koja se pruza od istoka prema zapadu i zavrsava u Sarajevskom polju, a najstariji dijelovi grada (Vratnik, Bistrik, Hrid, Kovaci, Alifakovac) su na padinama okolnih bregova.
Kroz grad od istoka prema zapadu protice rijeka Miljacka, koja nastaje od nekoliko vrela u podnozju planina Romanije i Jahorine. U zapadnom dijelu Sarajevskog polja, na podrucju prigradskog naselja Ilidza, izvire jedna od najvecih rijeka u Bosni i Hercegovini, Bosna, koja nastaje od tridesetak manjih izvora u podnozju planine Igman, stvarajuci jedinstven park prirode - Vrelo Bosne.
Centar grada Sarajeva lezi na nadmorskoj visini od 511 metara iznad povrsine mora. Najnizu nadmorsku visinu u sarajevskoj kotlini ima naselje Ilidza sa 498 m, dok visi dijelovi grada i prigradska naselja na padinama okolnih brda: Grdonj i Hum na sjeveru, Borja na istoku i padine Trebevica na jugu, leze na prosjecnoj nadmorskoj visini od 900 metara. Grad okruzuju sumoviti obronci olimpijskih planina jedinstvene ljepote, ciji vrhovi prelaze 2000 metara visine: Bjelasnica (2067 m), Jahorina(1916 m), Igman, Treskavica i Trebevic (1629 m).
Klima
Klima u Sarajevu je umjerena i blago kontinentalna. Prosjecna godisnja temperatura iznosi 9,5 °C, a prosjecna kolicina oborina je oko 900 mm. Najtopliji mjesec je august, a najhladniji januar. Najvise oborina je u septembru, dok je najmanje u martu. Najniza zabiljezena temperatura je -21,8 °C (24. januara 1963.), najvisa 37,4 °C (24. jula 1987.).
| Podaci o klimi u Sarajevu 2007. godine [1] |
|---|
| Jan. | Feb. | Mar. | Apr. | Maj | Jun. | Jul. | Aug. | Sep. | Okt. | Nov. | Dec. | Prosjek |
|---|
| Najvisa temperatura °C | 3 | 5 | 12 | 16 | 22 | 25 | 27 | 28 | 20 | 18 | 10 | 4 | 18°C 1 |
| Najniza temperatura °C | -3 | -2 | 2 | 5 | 9 | 12 | 14 | 14 | 10 | 8 | 4 | -1 | 6°C 1 |
| Kolicina padavina mm | 51,6 | 55,3 | 36,7 | 67,4 | 68,5 | 72 | 79 | 58,2 | 113,4 | 72,6 | 80,7 | 69,9 | 825 mm2 |
| Broj suncanih sati h/danu | 2,0 | 3,2 | 4,0 | 4,5 | 5,4 | 6,9 | 7,7 | 7,8 | 6,0 | 3,5 | 2,3 | 1,8 | 4,6 h/danu |
1 Prosjecna temperatura
2 Godisnja kolicina padavina
Obronci obliznjih planina bogati su sumom. Crnogorica (jela, smrca, aris i bor) i bjelogorica (breza, topola i lijeska) se preplicu i cine prirodu u okolini grada neobicno lijepom. 1939. godine botanicar K. Mali osnovao je Botanicki vrt na Trebevicu, koji je u drugom svjetskom ratu u potpunosti unisten. 1948. godine na visini od 1530 m zasaden je rasadnik, botanicki arboretum Sumarskog fakulteta. Zadnjim ratom najvecim dijelom je unisten sumski fond.
Historija

Stecak, Zemaljski muzej Sarajevo

Sarajevo oko 1900. godine

Prvi tramvaj u Evropi, u Sarajevu,
1885. godine.

Pogled na Strosmajerovu ulicu
Historija prvih ljudskih naselja na podrucju Sarajeva seze do mladeg kamenog doba. Nakon perioda neolita, ilirske i rimske vladavine, u 7. stoljecu ovdje se naseljavaju Slaveni. U povelji iz 13. stoljeca podrucje Sarajeva je dio bosanske samostalne drzave Vrhbosna. O ovom vremenu svjedoce nadgrobni spomenici jedinstveni u svijetu - stecci. Nedaleko od Sarajeva, u selu Hresa pronadeno je 30 stecaka. Najljepsi krase vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Dolaskom Turaka 1435. i padom utvrde Hodidjed, na obalama Miljacke nastaje grad Sarajevo. Osnivacem Sarajeva smatra se Isa-beg Ishakovic, koji je 1462. izdao naredbu o formiranju grada, sagradio prvu dzamiju, dvor, most i nekoliko javnih ustanova. 1507. grad se prvi put pominje svojim danasnjim imenom (ime od Saraj-ovasi, "polje oko dvora"). Intenzivni razvoj zanatstva i trgovine brzo su od Sarajeva stvorili bogat grad, raskrsnicu religija i kultura, trgovackih puteva i putnika. U 16. vijeku to je bio jedan od najbogatijih gradova u ovom dijelu Evrope, kada su izgradene i neke kapitalne gradevine koje i danas predstavljaju bisere arhitekture i civilizacije tog doba. Tada je u Sarajevu, kao zaduzbina vezira Gazi Husrev-bega otvorena i Visoka skola Kursumli-medresa, koja je podsjecala na univerzitete u drugim velikim gradovima Evrope. 1531. izgradena Gazihusrev-begova dzamija najpoznatija je gradevina starog Sarajeva i jedan od najvecih sakralnih spomenika islamske arhitekture na Balkanu. Iz ovog vremena su Imaret, bezistani i hamami.Tih godina je izgradena i pravoslavna crkva.[2] "Zlatno doba" prekinut ce pozar 1697., kada je austrijski princ Eugen von Savoyen sa samo 8500 vojnika usao u grad i do temelja ga zapalio. Od 1850. je Sarajevo glavni grad Bosne, provincije Osmanskog carstva. U grad se doseljavaju Jevreji Sefardi, poslije izgona iz Spanije, grade sinagoge, a istovremeno nastaju pravoslavne, katolicke i evangelisticke crkve i katedrala. Sarajevo je na malom prostoru naslo mjesta za sve cetiri velike svjetske religije, kulture i civilizacije. Dugotrajni suzivot je stvorio posebnu kulturu i multinacionalni duh, koji je izdrzao mnoge historijske izazove.
1878. dolaskom Austro-Ugarske uprave na ove prostore, Sarajevo je upravni centar Kondominiuma. Uz svoj dotad orijentalni, dobija i drugi, evropski izgled. Time Sarajevo jos jednom potvrduje da Evropi ne pripada samo prostorno i vremenski, nego i na civilizacijsko-kulturni nacin. Austro-ugarski period je vrijeme snaznog prodiranja srednjoevropske kulture, nacina privredivanja, obicaja i drugih civilizacijskih vrijednosti. Grad dobija savremene fabrike, a brojne skole zapadnog tipa i kulturne institucije obogacuju glavni grad Bosne i Hercegovine. U ovo se vrijeme grade Zemaljski muzej, gradska Vijecnica, Gimnazija, sud, zgrada Narodnog pozorista, posta, bolnica, trznica, banke, vile na Marijin dvoru i dr. Gradi se uskotracna pruga prema sjeveru, jugu i istoku. Pod velom "evropeizacije", austrougarski carski cinovnici i vojnici crpe dotad malo koristena privredna i prirodna bogatstva Bosne.
Poslije Prvog svjetskog rata, koji je otpoceo atentatom na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu, grad ulazi u sastav jugoslavenskih drzavnih zajednica: Kraljevine SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Sarajevo je izlozeno snaznim uticajima Beograda, pa ipak ostaje uglavnom na margini interesa tadasnjeg rezima i dinastije Karadordevica. Arhitektonska slika grada ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, drustvena nezadovoljstva radnika rastu i Sarajevo, kao grad, izmedu dva svjetska rata, uglavnom stagnira i privredno i ekonomski nazaduje. Letargiju u koju je grad zapao prekidaju protesti i strajkovi radnika i napredne sarajevske inteligencije.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata od 1941. do 1945. grad je pripadao dijelu Nezavisne Drzave Hrvatske, nakon cijeg sloma i kraja rata 1945.postaje upravni, kulturni i ekonomski centar SR Bosne i Hercegovine, jedne od ukupno sest republika SFR Jugoslavije. U gradu se razvija industrija, ekonomija, a skolstvo i kultura cine ga glavnim gradom. Osniva se Univerzitet, Akademija nauka i umjetnosti, brojni muzeji i galerije, naucne instituticije, radio-televizija. Broj stanovnika grada raste na vise od 500.000. Takvom kosmopolitskom i modernom gradu Olimpijski komitet povjerava organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su sa velikim uspjehom odrzane 1984.
Drustvene i politicke promjene u tadasnjoj Jugoslaviji dovele su do prvih politickih izbora 1992. na kojima je izabrano Predsjednistvo BiH. Predsjednik predsjednistva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovic, raspisao je gradanski referendum o samostalnosti BiH. To je dovelo do stvaranja nezavisne i suverene drzave Bosne i Hercegovine. Neslaganjem vojnog vrha JNA i cetveroclanog Predsjednistva SFRJ s vecinskom odlukom naroda BiH, dolazi do izbijanja medunacionalnih sukoba, stvaranja nacionalnih paravojnih formacija i agresije na Bosnu i Hercegovinu, a posebno na njen glavni grad, Sarajevo. Vojna agresija JNA i srpskih vojnih formacija, kasnije Hrvatske vojske i hrvatskih vojnih formacija, imala je za cilj unistavanje visokih civilizacijskih vrijednosti i tekovina multikulturalnog drustva, koje su na ovom prostoru stvarane vijekovima, te istrjebljenje svih onih naroda koji nisu odgovarali u mononacionalnu kompoziciju velikodrzavnih projekata. Sam grad Sarajevo, bio je pod fizickom blokadom gotovo 3,5 godine, u neprestanim vojnim akcijama pretrpio je ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. Snajperskom i artiljerijskom vatrom velikosrpskih snaga ubijeno je 10.615 ljudi, medu kojima je bilo 1.601 dijete, a skoro 50.000 stanovnika Sarajeva bilo je ranjeno. Spaljena je gradska Vijecnica u kojoj je bila smjestena Narodna i Univerzitetska biblioteka, a mnogi kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti u gradu su osteceni.
Sarajevo je ipak sacuvalo one civilizacijske vrijednosti koje su ga cinile jedinstvenim kosmopolitskim centrom. Posebno mjesto u gradu Sarajevu zauzima i Sehidsko mezarje Kovaci, mjesto na kojem su ukopani mnogi sinovi grada. Na mezarju Kovaci, medu ostalim sehidima je ukopan i prvi predsjednik nezavisne i suverene BiH Alija Izetbegovic, po svojoj zelji, sa ostalim borcima Armije BiH.
Politika

Polozaj grada (narandzasto) unutar kantona Sarajevo
Grad Sarajevo se sastoji od cetiri gradske opcine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, a zajedno sa susjednim opcinama cini Kanton Sarajevo, koji je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine.
Grad Sarajevo prije agresije na Bosnu i Hercegovinu cinilo je deset opcina: Centar, Hadzici, Ilidza, Ilijas, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Stari Grad, Trnovo i Vogosca.
Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i reintengracije pojedinih naselja, nastaje Kanton Sarajevo, unutar kog se formira Grad Sarajevo od cetiri opcine.
Sa druge strane vecina teritorije opcina Pale i Trnovo, te neka naselja koja su ostala u Republici Srpskoj kao Kasindo, Lukavica, Hresa itd. cine grad Istocno Sarajevo. Istocno Sarajevo se do odluke Ustavnog suda o neustavnosti naziva zvalo Srpsko Sarajevo. Zvanicno Istocno Sarajevo cine: Istocni Stari Grad, Istocna Ilidza, Istocno Novo Sarajevo, Pale, Trnovo RS i Sokolac.
Stanovnistvo
Broj stanovnika u Sarajevu se vidljivo povecava; 1910. godine Sarajevo je imalo 57.040 stanovnika, 1931. godine 78.180, a 1961. 143.120 stanovnika, naprema 401.118 stanovnika u decembru 2002. godine. [3]
Po posljednjem sluzbenom popisu stanovnistva iz 1991. godine, Grad Sarajevo (podrucje svih deset opcina) imalo je 527.049 stanovnika.(Bosnjaci - 259.470 (49,23%), Srbi - 157.143 (29,81%), Hrvati - 34.873 (6,61%), Jugoslaveni - 56.470 (10,71%) i ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 19.093 (3,62%)).
Naseljeno mjesto Sarajevo, imalo je po istom popisu 416.497 stanovnika. Ostalih 110.552 stanovnika zivjelo je u 335 naseljenih mjesta, u 10 opcina.
Religija
Konfesionalna slika Sarajeva je jedinstvena u Evropi, a zbog njene raznolikosti grad se nerijetko poredi sa Jerusalemom. Sarajevo je sjediste Reisu-l-uleme, poglavara muslimana u Bosni i Hercegovini, sjediste dabrobosanske Mitropolije pravoslavne crkve te sjediste Vrhbosanske nadbiskupije Rimokatolicke crkve u Bosni i Hercegovini.
Urbanu sliku grada krase sakralni objekti cetiri svjetske konfesije. Brojne dzamije, crkve, katedrala, sinagoga, te ostali znacajni vjerski objekti nalaze se u samom centru grada Sarajeva, smjesteni tek stotinjak metara jedni od drugih.
Ekonomija

Holiday Inn, Sarajevo,
1983, arhitekta
Ivan Straus. Karakteristicna boja i lokacija je zgradu ucinila vrlo vaznom.
Nakon decenija komunizma i godina rata, ekonomija Sarajeva je postala predmet rekonstrukcije i rehabilitacije. [4] Medu brojnim ekonomskim znakovima, 1997. godine je otvorena Centralna banka Bosne i Hercegovine i 2002. je pocela sa radom Sarajevska berza. Velika gradska baza proizvodnje, administracije i turizma, kombinirana sa velikim informalnim trzistem,[5] cini grad najvecim ekonomskim regionom Bosne i Hercegovine.
Iako je Sarajevo imalo razvijenu industriju tokom perioda komunizma, samo je nekolicini preduzeca izvrsila uspjesnu tranziciju na kapitalisticku ekonomiju. Sarajevska industrija sada ukljucuje industriju duhanskih proizvoda, namjestaja, automobila i komunikacijske opreme. Kompanije smjestene u Sarajevu su B&H Airlines (prijasni Air Bosna), BH Telecom, Bosmalov gradski centar, Bosnalijek, Energopetrol, Fabrika duhana Sarajevo i Sarajevska pivara.
Sarajevo ima jaku turisticku ponudu i Lonely Planet je gradu dao 43. mjesto na listi najposjecenijih gradova u svijetu u 2006. godini. [6] Sportski turizam koristi skijaske terene olimpijskih igara iz 1984, na obliznjim planinama Bjelasnici, Igmanu, Jahorini i Treskavici. 600 godina historije Sarajeva cini turisticku ponudu zanimljivom. Sarajevo je usluzivalo putnike tokom vijekova i predstavljalo vazan trgovinski centar kako tokom Osmanskog carstva i perioda Austro-Ugarske vlasti, tako i u svojoj novijoj historiji.
Komunikacije i mediji

Sjediste sarajevskih dnevnih novina
Kao glavni i najveci grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Vecina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je unistena tokom rata, ali rekonstrukcija koju je vodio visoki predstavnik Bosne i Hercegovine je pomogla modernizaciji medija. [7] Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.[8]
Oslobodenje, osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su prezivjele rat. Ipak, iako kvalitetno iznad, tirazem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina. [9] U druge lokalne periodicne novine spadaju novine Hrvatska rijec na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i sedmicne novine Slobodna Bosna i BH dani.
Bosanskohercegovacka televizija je drzavna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Druge stanice u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija 202 i Radija BIR. Pored ovih, i Radio Slobodna Evropa, kao i nekoliko americkih i zapadno-evropskih stanica.
Prijevoz

Sarajevo je prvi grad u
Evropi sa cjelodnevnom tramvajskom linijom
Sarajevo je srediste cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih puteva povezuje grad sa ostalim dijelovima zemlje. Na sjever M5 u pravcu Travnika, Banja Luke i Bihaca, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli, na istok vode M5 prema Visegradu i Gorazdu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foce za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara. Od 2003. Sarajevo je povezano autoputom A1, sa mjestima Ilijas, Visoko i Kakanj. Planirani evropski autoput, koridor 5C, prolazi kraj Sarajeva, povezivajuci ga sa Budimpestom na sjeveru i sa Plocama na jugu. [10]
Polozaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ogranicavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara, grad je dobio dio zaobilaznice, sto je djelomice olaksalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalici, zbog nedostatka novca, jos nisu u potpunosti zavrseni. Sam centar grada pretvoren je '70.tih godina u pjesacku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Zmaja od Bosne. Elektricni tramvaji sa sedam tramvajskih linija, koji su u sluzbi od 1885, su najstarija vrsta javnog prijevoza u gradu. [11] Naselja Dobrinja i Vogosca od 80.tih godina povezana su sa centrom grada trolejbuskim linijama. Za vrijeme rata prekinuta trolejbuska veza sa Vogoscom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbuskih, te mnogo autobuskih linija, koje autobusima i za Sarajevo specificnim minibusima (kombibus), strme i tesko dostupne dijelove grada povezuju sa centrom. Javni gradski prijevoz nudi firma JKP GRAS Sarajevo.
Glavna zeljeznicka stanica u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada. Grad je dnevno zeljeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Plocama, a od 2002. ponovo sa Budimpestom. Dobro razgranatom autobuskom mrezom, Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.
Medunarodni Aerodrom Sarajevo (SJJ) smjesten je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Otvoren je 1969. i sa 2.600 m dugom pistom povezuje Sarajevo sa evropskim gradovima. Tokom rata aerodrom se koristio za letove UN-a i transport humanitarne pomoci. Od Dejtonskog sporazuma iz 1996. godine, aerodrom je otvoren za putnicke letove avionskih kompanija B&H Airlines, Austrian Airlines, Alitalia, Lufthansa, Jat Airways, Croatia Airlines i drugih. U 2004., 397,000 putnika je proslo kroz sarajevski aerodrom, za razliku od samo 25,000 iz 1996. godine. [12]
Obrazovanje

Zgrada Univerziteta u Sarajevu

Broj studenata u Sarajevu 2000. godine
U Sarajevu su, po podatcima iz 2000. godine, u sklopu Javne ustanove "Djeca Sarajeva", 25 vrtica u kojima boravi 2090 djece. U 46 osnovnih skola od 1. do 9. razreda je 16036 ucenika. U gradu su 33 srednje skole sa 19457 ucenika. Sarajevski univerzitet osnovan je '40.tih godina i cine ga 18 fakulteta, 3 teoloska fakulteta, 3 akademije i 2 visoke skole [13]. Tokom rata 1993. izgorjela je Nacionalna i Univerzitetska biblioteka, sa najvecom literarnom zbirkom jugoistocne Evrope.
Kultura
Sarajevo je kroz historiju bilo srediste mnogih razlicitih religija i etnickih grupa. Grad je bogat muzejima: Muzej Sarajeva, Ars Aevi muzej umjetnosti, Zemaljski muzej, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Olimpijski muzej, Brusa bezistan, Muzej Sarajevo 1878.-1918., Muzej Jevreja BiH i Muzej literature i teatralne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Galerije Sarajeva su: Umjetnicka galerija BiH, Collegium Artisticum, Mak, Roman Petrovic, 10m², Novi hram, Atelje-zbirka Safet Zec, Galerija Mersada Berbera 'E&A', Paleta, Galerija Sveti Anto, Boris Smoje, Mala galerija, Galerija Kicos i dr. U gradu je takoder smjesteno Narodno pozoriste, osnovano 1919, kao i Kamerni teatar 55, Pozoriste mladih i Sarajevski ratni teatar SARTR. Druge kulturne institucije ukljucuju Sarajevski kulturni centar, Sarajevsku biblioteku, Umjetnicku galeriju BiH i Bosnjacki institut.
Ratna unistavanja, [14] kao i rekonstrukcija, brojnih unistenih kulturnih i vjerskih objekata, kao sto su Gazi Husrev-begova biblioteka, Nacionalna biblioteka, Orijentalni institut i Muzej olimpijskih igara 1984, doveli su do donosenja zakona o zastiti kulture i kulturnih institucija.
Sarajevo je grad brojnih poznatih bosanskih pjesnika i mislilaca. Nobelovac Ivo Andric je dio svog zivota proveo u Sarajevu, kao i pjesnici i knjizevnici Silvije Strahimir Kranjcevic, Isak Samokovlija, Mak Dizdar, Dusko Trifunovic, slikari Mersad Berber, Safet Zec, kao i reziser Oskarovac Danis Tanovic. Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Vladimir Prelog roden je u Sarajevu, kao i reziseri Jasmila Zbanic, Benjamin Filipovic, Pjer Zalica, Ademir Kenovic i Emir Kusturica.
Sarajevo Film Festival, pokrenut 1995, je postao premijerni filmski festival na Balkanu. Sarajevska zima, Sarajevski jazz festival su poznati, kao i Bascarsijske noci, ljetni kulturni, muzicki i plesni dogadaj.
Sarajevska muzicka scena se razvila u gradu izmedu 1961 i 1991. Ova vrsta muzike je pocela sa grupama poput Indexa, Bijelog dugmeta i pjevaca i tekstopisca Jadranke Stojakovic i Kemala Montena. Nastavila je u 1980im, sa SCH, Plavim orkestrom, Zabranjenim pusenjem, Valentinom i Crvenom jabukom. Nakon rata, irska rock grupa U2 je bila prva strana grupa koji je odrzala koncert u gradu.
Sport

Vucko, maskota XIV Olimpijskih igara 1984.godine
Najpopularniji sportovi su nogomet, kosarka i rukomet. Sportski zivot se prvenstveno odvija kroz dva sportska drustva, SD Zeljeznicar i SD Bosna. Oba sportska drustva imaju sportske sekcije u vise sportskih grana. Medu velikim brojem sportskih kolektiva u gradu se isticu nogometni klubovi Zeljeznicar i Sarajevo, rukometni klubovi Zeljeznicar i Bosna, muski kosarkaski klub Bosna, evropski prvak 1979. i zenski rukometni klub Zeljeznicar.
Grad je bio domacin Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.
Znamenitosti grada

Begova dzamija 1900.godine
Sarajevo se moze pohvaliti dobro ocuvanim starim trgovackim dijelom grada, Bascarsijom, koja je nastala u periodu osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Ovaj dio grada obiluje jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture, medu kojima su brojne potkupolne dzamije, te tradicionalne forme orijentalne arhitekture poput: konaka, hanova i bezistana. Nakon barbarskih razaranja tokom proteklog rata Bascarsija je ponovo obnovljena na opcu radost Sarajlija i njihovih gostiju.
Osmanski period
- Bascarsijska dzamija, 1516.
- Gazi Husrev-begova dzamija, 1531.
- Kursumli medresa, 1537/38
- Gazi Husrev-begov bezistan, 1540.
- Bijela tabija, oko 1550.
- Alipasina dzamija, 1560/61.
- Ferhadija dzamija (Sarajevo), 1561/62.
- Kozja cuprija, prva polovina 16. stoljeca
- Brusa bezistan, 1561.
- Careva dzamija, 1566.
- Stari jevrejski hram, 1580/81., danasnji oblik 1821.
- Morica han, kraj 16. stoljeca
- Sahat-kula Gazi Husrev-begove dzamije, kraj 16. stoljeca
- Stara pravoslavna crkva, 1539.
- Kapi kula na Ploci, pocetak 18. stoljeca
- Visegradska kapi kula, pocetak 18. stoljeca
- Sebilj, gradska fontana, 1754. danasnji oblik 1891.
- Latinska cuprija, bivsi Principov most, 1789.
- Turbe sedam brace, 1815.
- Svrzina kuca, tradicionalna bosanska gradska kuca, 1832.
- Zgrada Ministarstva odbrane na Bistriku, 1854/56.
- Saborna crkva presvete Bogorodice, 1863/72.
- Konak na Bistriku, 1867/69.
Austro-ugarski period
- Dom Armije, 1880/81.
- Hotel "Evropa", 1880/81.
- Despica kuca, tradicionalna gradska kuca bosanske srpske porodice, 1881.
- Katedrala Srca Isusova, 1884/89
- Predsjednistvo BiH , 1885.
- Cumurija, most, 1886.
- Palata Marijin dvor 1885/95 i 1897
- Cobanija most, most, 1888.
- Skenderija, most, 1893.
- Careva cuprija, 1897.
- Fakultet islamskih nauka, 1887/89
- Vijecnica, kasnije Nacionalna biblioteka Bosne i Hercegovine, 1891/96.
- Inat kuca, kraj 19. stoljeca
- Gradska trznica Markale, 1894.
- Narodno pozoriste, 1897/98
- Sarajevska pivara, 1898.
- Drvenija, most, 1899.
- Akademija likovnih umjetnosti, bivsa Evangelisticka crkva, 1898/99.
- Crkva Sv. Cirila i Metoda, kraj 19. stoljeca
- Askenaska sinagoga u Sarajevu, 1902.
- Crkva Kraljice Sv. krunice, na Banjskom brijegu 1910/1911.
- Franjevacka crkva Sv. Ante Padovanskog, 1912/14
- Umjetnicka galerija Bosne i Hercegovine, 1912.
- Zgrada OSCE bivsa Austrougarska banka, 1912.
- Rektorat Univerziteta 1912/14.
- Zgrada "Napretka" 1912/13.
- Zemaljski muzej, 1913.
- Zgrada glavne poste, 1913.
- Jajce kasarna, 1913/14.
- Muzicki paviljon, 1913.
Moderni period
- Centralna banka BiH, 1929.
- Crkva Svetog preobrazenja, 1939.
- Crkva Svetog Josipa, 1940.
- Higijenski zavod, 1950.
- Pozoriste lutaka, 1950.
- Historijski muzej, 1958.
- Skenderija, sportski i kulturni centar, 1969.
- Radiotelevizija Bosne i Hercegovine 1974 i 1983
- Elektroprivreda BiH, upravna zgrada, 1978.
- Zgrada "Oslobodenja", 1981/82.
- Hotel "Holiday Inn", 1983.
- Zetra gradska dvorana, 1983.
- UNIS-ovi tornjevi, 1986.
- Bosnjacki institut, 2001.
- Avaz Business Center, 2005.
- Bosmal City Centar, 2006.
- Avaz Twist Tower, 2008
Kceri i sinovi Sarajeva
- Abdulah Sidran, knjizevnik;
- Ademir Kenovic, filmski reziser;
- Aleksandar Hemon, knjizevnik;
- Asim Ferhatovic, nogometas;
- Alen Skoro, nogometas;
- Benjamin Filipovic, reziser;
- Boris Nemsic, poduzetnik, Austrija;
- Boris Novkovic, pjevac;
- Boris Tadic, predsjednik Srbije;
- Branko Crvenkovski, predsjednik Makedonije;
- David Elazar, zapovjednik generalstaba izraelske vojske;
- Davorin Popovic, pjevac;
- Dorde Novkovic, kompozitor;
| - Dzemaludin Musovic, nogometni igrac i trener;
- Emir Kusturica, filmski reziser;
- Goran Bregovic, muzicar;
- Hans Fronius, slikar i ilustrator, Austrija;
- Ivica Osim, nogometni igrac i trener;
- Jadranka Stojakovic, pjevacica i autorica;
- Jasna Diklic, glumica;
- Jasmila Zbanic, filmska reziserka;
- Kemal Monteno, pjevac;
- Mario Stanic, nogometas;
- Marko Pesic, kosarkas;
- Momo Kapor, knjizevnik;
- Miljenko Jergovic, knjizevnik;
- Nenad Kecmanovic, politolog;
| |
Gradovi partneri
Reference
Takoder pogledajte
Vanjski linkovi
Naselja u Sarajevu  |
|---|
| |  |
|
| Glavni gradovi evropskih drzava |
|---|
| |
|
Koordinate: 43° 51' S; 18° 22'