'Toranj ludaka' u Becu

Po nalogu cara Josepha II u Becu je još 1784. godine sagradena psihijatrijska klinika, tzv. Toranj ludaka. U zgradi cilindricnog oblika na pet spratovam sa celijama od 12 kvadratnih metara boravilo je 280 mentalnih bolesnika iz cijele Austrije.

Godine 1866. psihijatrija je zatvorena te je Toranj od tada služio kao dom za medicinske sestre, doktore ili kao prostor za razne radionice.

Toranj je danas proglašen nacionalnim spomenikom, a još od 1971. godine u njemu je smješten Patološko-anatomski muzej ciji poceci datiraju iz 1796. godine.

Za razliku od današnjih bolnica koje odaju miris sanitarnih i dezinfekcionih sredstava, Toranj ludaka je bio poznat ne samo po neugodnim i jakim mirisima, vec i po tjeskobnim i tmurnim prostorijama.

Odmah pri ulazu posjetioca docekaju uski koridori i tamne celije, a svuda su postavljeni eksponati ljudskih organa, kostiju i dugog koji od posjetilaca djelomicno zahtjevaju zaista izdrživ želudac.

Obilazak pocinje u jednoj od celija punoj ljudskih lobanja, da bi se nastavio koridorom u kojem se, izmedu ostalog, nalazi vitrina sa želucanim sadržajem nekadašnjeg zatvorenika. U nadi da ce dobiti odobrenu posjetu doktoru, zatvorenik je progutao veliku kolicinu eksera koje posjetioci sada zajedno sa želucem mogu posmatrati sacuvane u formalinu.

U sklopu muzeja ocuvana je ordinacija i apoteka iz 1820. godine, veoma tamna i tjeskobna. Medicinski instrumenti i medikamenti su poredani po sobi, a u sredini je operaciona stolica - kao scena iz nekog današnjeg horor filma.

Toranj ludaka sa prikazom pravih, ljudskih primjera bolesti, bolesnih tkiva, tjelesnih anomalija i drugog ne služi samo kao muzej, vec i kao mjesto za strucno usavršavanje doktora i medicinskog osoblja, kao mogucnost pronalaska nacina da se buduce generacije spase od odredenih umnih i tjelesnih bolesti.