Uva ili medvjede grožde - Neprijatelj urinarnih infekcija

Datum: 19.08.2008 23:32
Autor: Danka Vujicic

Medvjetka (lat. Arctosthylos uva-ursi) je tipicna biljka evropskog sjevera, potvrdena u svojoj korisnosti kroz stare pisane dokumente naroda Islanda, Laponaca, Finaca...

Zanimljivo je da se u Americi upotrebljavala kao komponenta duvanske smjese i mnogo prije nego li je njezina ljekovitost primjecena.

Arbutin, djelotvorna supstanca medvjetke, otkriven je 1896.godine, ali ova je biljka bila poznata mnogo ranije.

Prirodni je antiseptik, antidijaroik, adstrigent, antimikrobik, antiinflamatorik, diuretik, dermetik, detoksikant, hipnotik, hemostatik, tonik.

Druga imena su mu medvjede grožde, bubina boba, vucja jabuka, divlja maginja, jabucica, medvjedovo uho, medvjedi grozdic, medvjedica, mecije grožde, mlivnjak, mlivnjaca, opernik, opirnik, planika, crvena planika.

Uva je dugovjecan zimzelen, vrlo razgranat, nizak grmic, koji je po zemlji sasvim polegao. Cvjetovi su mu sitni, zvonasti, ružicasti ili bijeli i vise u malim grozdovima.

Raste po suvim, rijetkim, pješcanim ili kamenitim borovim i drugim crnogoricnim šumama, medu grmljem po suncanim obroncima, po planinskim pašnjacima Balkanskog poluostrva, narocito u zapadnim dijelovima.

Tacnije, raste po planinskim visovima zajedno s medvjedima, a prijeti joj kao i njima iskorjenjivanje jer se neracionalno sakuplja cupanjem umjesto rezanjem grancica s listovima. List je, naime, sitan, a ni grancice koje bi trebalo uredno rezati nisu velike pa kvalitetno branje ide sporo.

Za lijek se beru listovi od maja do jula . List se bere u proljece kad biljka cvjeta jer je tada najviše ljekovita (tada ima najviše arbutozida).

Kad se baci na gomilu, zvoni, što je znak da je dobro osušen. Listovi su neprijatnog, oporog i gorkog ukusa, ali bez mirisa.

Zbog visoke prirodne koncentracije trjeslovine (aktivna tvar u biljkama trpkog okusa) medvjetka se ne preporucuje i ne koristi povoljno osobama koje imaju problema sa želucem.

List se upotrebljava u obliku caja za lijecenje organa za mokrenje. Bakteriostatski ucinak arbutin i metilarbutin postižu tek u lužnatoj mokraci gdje se razgraduju i dezinfikuju mokracu.

Kod nas ljekari cesto daju miješan caj od jednakih dijelova medvjetke i sitnice. Uglavnom se koristi u cajnim mješavinama (sa listom breze, korijenom sladica i dr.) u kojima njeno ucešce ne bi trebalo da bude vece od 10 odsto.

Pri izradi dekokta (caja) potrebno je list zdrobiti i duže kuvati, jer kožasta i cvrsta konzistencija lista otežava i onemogucava ekstrakciju arbutina i tanina.

Inace, list bi trebalo u apoteci cuvati cio, jer se tako mnogo duže i bolje održi. Priprema se još i caj protiv pijeska ili kamena u bubregu. Uvarak se u narodnoj medicini upotrebljavao kod šecerne bolesti i tuberkuloze.

Srodna vrsta medvjetki je brusnica (lat. Vaccininum vitis-idaea). Cesto rastu zajedno, tj. jedna pored druge, te je brusnica ujedno i idealna zamjena za medvjetku jer sadrži manje kolicine trjeslovine, tj. manje nadražuje želudac.

Premda povecano uzimanje tecnosti može katkad imati povoljan uticaj na infekcije, uzimanje prevelikih kolicina tokom terapije može smanjiti ucinkovitost medvjetke.

To je stoga što dolazi do razrjedivanja aktivnih tvari medvjetke u mokraci, pa njihova koncentracija pada ispod razine na kojoj one djeluju na bakterije.

Stoga se klonite savjeta koji vam propisuju uzimanje dvije litre caja medvjetke na dan.

Caj od listova medvedeg groždja ili medvjetke lijeci povecanu prostatu, mokracne organe, proliv i šecernu bolest.

U narodnoj medicini se koristi kod bubrežnih bolesti, upala mjehura, kod kamenca, mokrenja u krevet i hronicnih proliva.

Listovi pomiješani s drugim ljekovitim biljem služe kao dezinfekcijsko sredstvo mokracnih kanala, narocito kod hronicne upale mokracnog mjehura i drugih bolesti.

Medvjetka ne djeluje jednako na sve uzrocnike upale mjehura. To znaci da ce dobro djelovati kod infekcija s Eschericia coli ili Proteus vrstama, ali bi je kod Enterococcus vrsta trebalo dopuniti terapijom s infuzom lista breze, a kod streptokoknih i stafilokoknih infekcija radije cemo upotrijebiti dekokt korijena cicka, a ne medvjetku.

Nuspojave i neželjena djelovanja

Kod konzumiranja caja od medvjetke urin poprima crvenkastu boju, što kod covjeka može izazvati strah, sumnju i raznorazne misli: krv u urinu.

Nepotrebno je paniciti, jer je to normalna pojava i dokazi da biljka djeluje i da su se svi njeni prirodni sastojci aktivirali, a ujedno još jedna potvrda da je dobro znati šta konzumiramo i šta možemo ocekivati kao nuspojavu!

Ako se osjete bolovi u želucu, podražaj na povracanje kod odraslih ili kod djece, trebalo bi prekinuti s uzimanjem medvjetke, te je zamijeniti cajem od svježih ili sušenih listova brusnice.

Caj se ne savjetuje uzimati duže od tri sedmice.

Ovo je jedna od najboljih biljaka za uklanjanje urinarnih infekcija, ali se smije koristiti samo ogranicen vremenski period jer ima iritirajuce dejstvo na mukozne membrane zida materice i bešike. Trudnice se moraju prije uzimanja caja posavjetovati s doktorom.

 Caj se ne smije davati djeci mladoj od 12 mjeseci, a oprezna primjena potrebna je i kod osoba s osjetljivom želudacnom sluznicom.

Infuz medvjetke uglavnom se smije kombinovati s antibioticima, no ipak se preporucuje da se uzima ili kao samostalna terapija ili tek nakon završetka terapije antibioticima.

Pripremanje caja i djelovanje

Punu kašicicu isitnjenih listova preliti sa šoljom kljucale vode, ostaviti otklopljeno 15 minuta. Piti tri puta dnevno.

Kod hladne pripreme, ostaviti da stoji od osam do 12 sati u hladnoj vodi i piti tri puta po jednu šolju dnevno.

Aktivni sastojcii medvjetke djeluju iskljucivo u mokraci koja je alkalna, cija je pH vrijednost iznad sedam! Stoga je bitno da se sa svakom dozom caja uzima i pola cajne kašicice sode bikarbone. Alternativno, mogu se uzimati slicni preparati koji alkalizuju (cine manje kiselim) mokracu, poput basenpulvera.

To znaci da je zabranjeno uzimanje tvari koje zakiseljuju mokracu, a to su: svi gazirani slatki napitci, pogotovo ako sadrže fosfornu kiselinu (poput Coca-Cole, Fante, Pepsi Cole...), pretjerane kolicine sirceta ili pretjerane kolicine agruma poput limuna.

Dijetetske mjere ukljucuju i smanjenje unosa slatkih namirnica (slatkiša, cokolade, kolaca...), cijom razgradnjom nastaje veca kolicina kiselih tvari.